petak, 18. studenoga 2016.

Dobrobiti presne hrane

    Presna biljna ishrana često može da pomogne našem organizmu da se očisti, oporavi i ublaži neke hronične degenerativne bolesti. Pogotovo je pogodno da se sa presnom ishranom počne u doba posta.
Sa blagotvornim uticajem presne hrane upoznaće vas naš saradnik iz Kanade, gđa Irena Beret, savetnik za zdravu ishranu.
Način naše ishrane predodređen nam je u trenutku naše kreacije. Da li ste se ikada zapitali zašto su ljudi jedina bića koja stavljaju svoju hranu na vatru? Grčki pesnik Hesiod pisao je o tome kako se ljudi, pre nego što je Prometej ukrao vatru od  Zevsa, nisu patili od bolesti, o tome kako kada su dostigli svoju zrelost, ljudi nisu starili već uživali vitalnost mladosti, a kada je došlo vreme da se umre, oči bi se lagano zatvorile kao u snu. Kuvanje hrane se pokazuje kao kardinalna greška, to što jedemo, duboko i temeljno utiče na to kako se osećamo, mislimo i kako se ponašamo. 
 
Naše telo dizajnirano je za presnu biljnu hranu kao što je: voće i povrće, orašasti plodovi, semenke, alge, povrće iz mora, neke od žitarica, hladno ceđeno ulje masline, kokosa, lana, konoplje, badema, susama, suncokreta; i fermentisanu hranu kao što je: ječmeni miso.
Dragocena energija SuncaNaš sistem radi na energiju Sunca koju biljke upiju u sebe i predaju nam u obliku biofotona. 
Kuvanjem hrane izgube se biofotoni. Termička obrada hrane iznad 45 C koja je viša od temperature na kojoj se fiziološki odvijaju hemijske reakcije u našem telu menja molekularnu strukturu hrane koju unosimo u sebe. Kuvanjem se od hrane koju je dizajnirala priroda za nas sistem sada stvaraju strani molekuli koje naš sistem ne može da prepozna pa se stoga nakon obroka javlja leukocitoza. Bela krvna zrnca tako učestvuju u digestiji hrane isto kao što bi i bila angažovana u napadu stranog tela. Ovakvo opažanje bazira se na istraživanjima švajcarskog naučnika Pola Kušakova (Paula Kouchakoffa). 
 
Visoka temperatura kuvanja uništi enzime koji se nalaze u biljnoj hrani, a koji nama pomažu u varenju. Rođeni smo sa bankom enzima, koji se pozajmljuju pri varenju hrane. Enzimi su izuzetno osetljivi na molekularnu destrukciju koja nastaje kuvanjem. Svakome od nas dodeljena je samo ograničena zaliha enzimske energije pri rođenju, koja treba da nam služi doživotno. Jedino pojačanje koje imamo jesu enzimi koji dolaze iz hrane, ali izlaganje hrane temperaturi višoj od 45 C uništava enzime.
Šta se dešava kada naše telo troši velike zalihe sopstvenih enzima u slučajevima kao što su emocionalna kriza, napad virusa, ukoliko jedemo kuvanu i prerađenu hranu? Balans na enzimskom računu opada, pa nastaje enzimsko bankrotstvo. Kada se to desi, naš organizam oduzima enzime iz žlezda, mišića, nerava i krvi da bi pomogao zahtevnom procesu varenja. Vremenom će nastati nedostatak enzima u tkivima koja su ga pozajmila, pa se smatra da je ovo jedan od mehanizama nastanka alergija i bolesti u tim tkivima. Enzimski nivo u našim tkivima obnavlja se presnom biljnom hranom bogatom očuvanim enzimima. Ovakvom ishranom stavljamo dnevne priloge na enzimski račun našeg tela.
Kako do životno važnog kiseonikaUnošenjem presne biljne hrane, unosimo i hlorofil. Hlorofil ima hemijsku strukturu koja je veoma slična strukturi crvenih krvnih zrnaca. Osnovna razlika je u tome da porfirinski prsten sadrži atom gvožđa u eritrocitima, a atom magnezijuma kod biljaka. Kada se biljke kuvaju, magnezijum napušta centar porfirinskog prstena da bi bio zamenjen vodonikom. Kuvanjem biljne hrane nastaje dramatičan gubitak hlorofila. Zašto je hlorofil važan u našoj ishrani? Odgovor je: oksigenacija krvotoka. Hrana koju jedemo može da nam pruži ili oduzme oksigen, zato je važno izabrati obroke koji nas hrane kiseonikom, a ne one koji oduzimaju kiseonik. Aroma pri kuvanju hrane je fizički dokaz da oksigen napušta hranu. Dr Oto Varburg, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu, zaključio je da je nedostatak kiseonika osnovni uzrok raka i da je ključ prevencije u kontinuiranom dopremanju kiseonika svim ćelijama.

Veoma zdrav recept za vas:
ZELENI SOK
Zeleni sok je izuzetan izvor hlorofila. Može se pripremiti ceđenjem trave organskog semena pšenice, kao zelena magma, ili od organskog povrca. Iscedi se se kelj ili spanać, krastavac, celer, klice, mogu se dodati peršun, đumbir ili jabuka. Treba ga popiti u toku 15 minuta nakon pripremanja. Preporučuju se 2 čaše na dan između obroka. Na postu zelenim sokom može se popiti 8 čaša na dan.

Nema komentara:

Objavi komentar