LANENO SJEME SA JOGURTOM KAO LIJEK

Poznato je da je za oslobađanja od mnogih bolesti dovoljno očistiti crijeva od sluzi, fekalnih naslaga i drugih parazita. Za 70 godina života kroz naša crijeva prođe 100 tona hrane i 40 hiljada litara tečnosti, što dovodi do zaključka da se u stomaku nataloži 15 kilograma fekalnih naslaga, toksičnog otpada. Oni truju našu krv i nanose našem organizmu nepopravljivu štetu.

Činjenici da su crijeva zaprljana svjedoče česti zatvori (opstipacija), poremećen metabolizam, dijabetes, prekomjerna ili nedovoljna težina, bolesti bubrega i jetre, bolesti sluha i vida, loše stanje kože, kos i noktiju, kao i druge bolesti, počevši od artritisa do raka.

Uz pomoć klistira može se očistiti samo manji dio debelog crijeva – 40-50 cantimetera, a tretman ispiranja crijeva uz pomoć specijalne aparature je skup, dugotrajan i nije bezazlen za crevnu mikrofloru.

Konzumiranje 1-3 kašike brašna od lanenog sjemena u stanju je da u roku od 3 nedjelje potpuno očistiti debela i tanka crijeva od dugogodišnje sluzi, fekalnih naslaga, parazita, uz potpuno očuvanje crijevne mikroflore. Ova metoda omogućava brzu normalizaciju težine i sagorijevanje masnih naslaga. Ima pozitivni utjecaj na regulaciju lipidnog metabolizma. Brašno od lanenog sjemena je u stanju da apsorbuje i eliminiše toksine u organizmu, smanjuje nivo holesterola u krvi.

Indikacije za upotrebu:

– zapaljenske procese sluzokože gornjeg respiratornog trakta, gastrointestinalnog trakta
– gastritis, kolitis, čir na želucu i dvanaestopalačnom crijevu
– bolesti urinarnog trakta, cistitis, pijelonefritis
– prekomjerna težina tijela, narušenost lipidnog metabolizma

Recept – Ćišćenje crijeva sa brašnom od lanenog sjemena

3 nedjelje umjesto doručka konzumirajte ovu smjesu:

– 1 nedjelja: 1 kašika lanenog brašna pomiješanog sa 100 ml kefira
– 2 nedjelja: 2 kašike lanenog brašna pomiješanog sa 100 ml kefira
– 3 nedjelja: 3 kašike lanenog brašna pomiješanog sa 150 ml kefira

Ako je kupovina lanenog brašna problematična, kupite laneno sjeme i sitno ga sameljite. Nemojte praviti zalihe na više dana, sjeme može da užegne. Najbolje – svako jutro nova porcija.

Ovakvu smjesu konzumirajte umjesto doručka. Obavezno pijte vodu, najmanje 2 litre dnevno. Odlični rezultati postižu se uz konzumiranje medene vode.

Ćišćenje crijeva na ovoj način sprovodi se jednom godišnje.

Nim prah pomaže kod mnogih tegoba kao što su mamurluk, alergije ili problemi sa probavom.

Oralna primjena

Čaj od nima: Odlično detoksicira organizam, čisti krv i jetru, jača imunitet, nokte i kosu, poboljšava vid, smanjuje bolove kod artritisa, reumatizma i bolove u mišićima.

Najveća je prevencija protiv dijabetesa, te kontrolira dijabetes. Da bi primjetili očekivane rezultate potrebno je piti nim barem mjesec dana.

Priprema: u šalicu vruće vode stavite ¼ čajne žličice praha (na 2 šalice potrošite 1/2 čajne žličice praha ) i promiješajte. Njegov je okus gorak, pa možete dodati meda i limunov sok. Preporučljivo je nim piti tri puta dnevno. Prvi put u danu treba ga popiti ujutro na prazan želudac.

Probava: Nim čaj je odličan u rješavanju probavnih smetnji.  Osviježava usnu šupljinu, a nakon nekoliko tjedana upotrebe i loš zadah iz usta će nestati. Također, smanjuje ili potpuno uklanja oštećenje sluznice želuca koje je uzrokovano stresom

Zubi: Možete ga koristiti i kao zubnu pastu za pranje zubiju – mješavinom praha nima i himalajske soli natrljajte zubno meso i zube, ostavite da djeluje nekoliko minuta i zatim isperite mlakom vodom.

Otkriveno je i znanstvenim istraživanjima potvrđeno da nim može spriječiti širenje streptokoka na površini zuba, odnosno da djeluje kao sredstvo za prevenciju od karijesa, ublažava tegobe kod paradentoze i gingivitisa.




     

Vanjska primjena

TIJELO: Nim možete koristiti umjesto sapuna – prah pomiješajte sa vodom namažite na tijelo i ostavite da djeluje par minuta, zatim isperite pod tušem. Osjetit ćete svježinu, a koža će biti prekrasna.

KOSA: Jednom tjedno stavite pastu od nima (nim + voda) na kosu, držite 1-2 sata i Vaša kosaće imati lijepu boju i sjaj.

BUBULJICE: Napravite masku od praha nima tri dana za redom, te je svaki dan držite sat do dva na licu. Imat ćete lijepi ten zdrave boje.

Maske za lice i ljekoviti oblozi: Prah lišća nima možete samo pomješati sa vodom ili možete napraviti mješavinu sa zelenom glinom i vodom, te koristiti kao masku za lice, oblog za ranu ili detoksikacijsko blato za cijelo tijelo. Možete staviti jednake količine nima i gline, ili omjer podesite prema osobnom nahođenju.

RANE: 3 do 4 dana stavljajte pastu od nima (prah pomiješan sa vodom) i vaša će rana brže zacijeliti.

ATLETSKO STOPALO: Kod atletskog stopala i ostalih problema sa stopalima napravite jaki čaj od neema ili jednostavno stavite žlicu nima u toplu vodu i natopite stopala.

GRLOBOLJA I UPALA GRLA: Za liječenje grlobolje ili upale grla bez antibiotika, ispirite grlo sa mješavinom nima i meda (nim pomiješajte sa mlakom vodom i medom po želji).

UPALA SINUSA: Kod upale sinusa koristite otopinu nima (jaki čaj od nim praha – npr. 1 čajna žličica nim praha na 1 šalicu vruće vode) umjesto kapi za nos. Nakapajte nos dvjema kapljicama ujutro i navečer

ALERGIJE: Ako imate alergiju ili osip, tri dana za redom napravite kupku sa nimom – stavite 5 žlica nima u kadu. Općenito, svaki puta kad se kupate možete staviti 3 do 4 velike žlice nima u kadu.

• Protiv mamurluka – otklanja nečistoće u krvi, detoksicira organizam, čisti jetru; antimalarik
• Jača imunitet, te služi kao prevencija ili kontrola dijabetesa
• Antiseptik u borbi protiv virusa i bakterija, protiv urinarnih tegoba, proljeva i vručice
• Rješava probavne smetnje i loš zadah iz usta
• Smanjuje žeđ i umiruje osjet povraćanja
• Smanjuje bolove kod artritisa, bolova u mišićima, paralize i reumatizma

• Poboljšava vid, ojačava nokte i kosu
• Antigljivični i protuupalni agens – tretiranje kožnih bolesti, ekcema, psorijaze, lišajeva, akni, čireva, rana, opeklina, upalnih oboljenja, alergija i osipa
• Za ljepši ten – otklanja bubuljice i akne
• Umjesto sapuna i šampona za kosu
• Za pranje zubiju – protiv karijesa i gingivitisa

Noni – Čudesna biljka koja liječi rak

Narodni naziv: Morinda

Opis biljke: Noni-plod je sa Tahitija, pripada grupi od 80 ljekovitih biljaka koje pripadaju medicinski najdjelotvornijoj biljnoj grupi starog svijeta Rubiaceae, te u Rubiaceae biljnoj grupi i ima najveću sposobnost da spaja kserotonin. Raste kao samonikla biljka, a daje plodove tokom cijele godine. Bere se 12 puta godišnje. Ovo voće, koje se već vijekovima efikasno koristi u Polineziji, na Tahitiju i Havajima, tek u današnje vreme postaje opšte poznato.

Noni voće sadrži 18 raznih aminokiselina, koje pospješuju razvoj mišića i ujedno sprječavaju njihovo razgradjivanje. Ovo dejstvo se višestruko ispoljava prilikom redovnog treniranja. Natrijum, kalijum, gvožde, mangan, odnosno magnezijum koji se nalaze u sastavu Nonija, doprinose zadovoljenju dnevnih potreba organizma za mineralnim materijama. Pored toga sadrži i specijalne materije, koje pospješuju protok materija izmedu ćelija, tako da imaju regenerativno dejstvo. Skopoletin podržava funkciju štitne žlijezde, povećava nivo serotonina i melatonina u organizmu, sprečavajući time promjene raspoloženja, odnosno povoljno utiče na sposobnost prilagodavanja dnevnim promenama i reguliše ciklus sna.

Noni pospešuje proizvodnju azotnog oksida koji u sprezi sa skopoletinom omogućava opuštanje arterija, čime igra značajnu ulogu u smanjenju visokog krvnog pritiska nastalog usljed napetosti i stresa. Pored toga azotni oksid učestvuje u poboljšanju prokrvljenosti tkiva, smanjuje sklonost ka nastajanju ugrušaka, čime brani organizam od infarkta i od izliva krvi u mozak. Svojim antioksidativnim dejstvom čini odbranu od oksidacije LDL-holesterola, znači ima značajan doprinos u prevenciji od kardiovaskularnih oboljenja.

Noni plod ima 800 puta više Proxerina nego ananas koji je do danas bio najveći izvor ovog sastojka. Proxeronin i proxeronasa su dva sastojka koja omogućuju ljudskom telu stvaranje XERONINA najvažnijeg alkaloida za obnovu svih molekula u tjelesnim ćelijama. Sljedeći značajan sastavni element Nonija je damnakantal. On igra jednu vrstu uloge nadzornika diobe ćelija i tkiva i “ne dozvoljava” da se dioba otrgne kontroli. Pošto učestvuje u izgradnji najoptimalnijeg nivoa takozvanih T i B ćelija, kao i odbrambenih i limfnih ćelija, olakšava posao imunog sistema koji je tako sposoban da pobjedi bolesti.

Zahvaljujući sadržaju damnakantala, Noni izvanredno štiti od malignih pojava, odnosno usporava rast već nastalih tumora. U slučaju pojave tumora u organizmu se smanjuje količina enzima kseronin, prokseronin i prokserogenaza, koje Noni sadrži u značajnoj količini. Zahvaljujući adaptogenom dejstvu u stanju je da normalizuje ćelije koje nepravilno funkcionišu. Redovnom upotrebom Nonija se mnogo doprinosi efikasnoj zaštiti od tumora.
Kseronin i prokseronin imaju izvanredno antidepresivno dejstvo. Ove materije pospješuju lučenje endorfina, čije oslobadjanje rezultira razdraganost i dobro raspoloženje. Pored toga umanjuju iscrpljujuće bolove nastale usljed upale zglobova, pri čemu ne izazivaju zavisnost. Pored svega toga kseronin pokreće u organizmu mehanizam zaštite od upala, a takođrt povećava otpornost na bakterije i viruse. Zbog toga se Noni preporučuje svima koji često oboljevaju od infekcija gornjih disajnih puteva.

Pošto Noni potpomaže lučenje sokova za varenje, smanjuje i značajni dio problema digestivnog trakta. Može biti korisna dopuna u terapiji raznih bolesti zavisnosti kao što su pušenje, alkoholizam, narkomanija. Jedina mana koju noni ima jeste da pojačava apetit. Za terapijske svrhe noni djus ima preslabo dejstvo ,pa se iz tog razloga u terapijske svrhe se može koristiti jedino extrakt od noni biljke.

Prirodni lijek od samo 4 sastojka: Liječi ešerihiju koli, prostatu, reumu

Kombinacija limuna i peršuna, dodatkom meda i maslinovog ulja, postaje odličan lijek protiv bakterija, naročito Ešerihije koli.

Peršun je prava riznica zdravlja, koja se krije u njegovom korjenu i listovima. Pomaže u liječenju mnogih bolesti: od upale prostate, do oticanja nogu, reumatizma, kostobolje, debljine, angine pektoris. U starom Egiptu peršunom su liječili bubrege i mokraćne puteve.

Limun je još jedna od biljaka koju su Egipćani koristili u medicini. Dve najpoznatije zdravstvene koristi limuna su jako antibakterijsko i antivirusno delovanje. Kada se udruže limun i peršun, pa se tome dodaju još med i maslinovo ulje dobijemo fantastičan lijek protiv svih bakterija, naročito protiv Ešerihije koli.

Iskustva sa korišćenjem ovog prirodnog lijeka su veoma pozitivna. Pacijenti koji su se godinama borili sa dosadnom E.coli, tek nakon upotrebe ovog prirodnog lijeka, uspeli su da se „otarase“ dosadne bakterije. Ponekad su velike tajne skrivene u najjednostavnijim sastojcima. Ovo je jedna od takvih.

Potrebni sastojci: 250 g korjena peršuna, 250 g limuna s korom, 25og meda, 2 dcl maslinovog ulja.

Med nabavite kod pravog i proverenog pčelara. Limun treba dobro oprati. Najbolje je da koristite domaći limun, koji nije hemijski tretiran. Ukoliko limun kupujete u prodavnici, zbog pesticida, dobro bi bilo da ga prije upotrebe držite par sati u hladnoj vodi u koju ste dodali malo sode bikarbone. Izvadite limun iz vode i osušite ga, a potom presjecite na pola. Odstranite koštice.

Korjen peršuna je potrebno dobro oprati. Misli se na običan, svježi peršun koji se uzgaja u bašti. U blender zajedno stavite limun, peršun, med, maslinovo ulje i dobro izmiksajte. Ako nemate blender, limun možete da isitnite i u mašini za mljevenje mesa.

Dobićete kašastu masu, koja može da stane u staklenu teglu od 250 g. Čuvati u frižideru. Uzimati po jednu kašiku prije doručka i večere. S obzirom na to da se u ovom lijeku nalaze sve sami prirodni sastojci, mogu da ga uzimaju i trudnice i mala deca, s tim što djeci treba davati malu, a ne veliku kašiku lijeka.

Koliko je soja zaista dobra za vaše zdravlje

Soja je isprva važila za osnovu vegetarijanske ishrane, a u poslednjih nekoliko godina postala je nezamenljiv sastojak na trpezi većine ljudi. Od kada su naučnici potvrdili da snižava holesterol i štiti od srčanih oboljenja, prodaja ove namirnice znatno je porasla. Mnogi su počeli da koriste tofu, sojine odreske i ljuspice umesto mesa.

Ipak, poslednjih godina počele su da stižu oprečne informacije o soji. Njena efikasnost u prevenciji kancera dojke, osteoporoze i drugih oboljenje sada je pod znakom pitanja. Takođe, Američko udruženje kardiologa promenilo je stav o soji, zaključivši da ona ne snižava nivo lošeg holesterola (LDL) u onoj meri u kojoj se do sada mislilo.

Dakle, šta je prava istina? Soja i dalje ostaje koristan sastojak (protein) uravnotežene ishrane. No, brojne tvrdnje o njenoj efikasnosti u prevenciji i lečenju brojnih zdravstvenih stanja su preuveličane, pogrešno protumačene, ili jednostavno nisu zasnovane na čvrstim naučnim dokazima.

Ukazujemo vam na stvarne koristi ove mahunarke:

• SPREČAVA POJAVU SRČANIH OBOLJENJA

Naučnici su zaključili da soja snižava nivo holesterola kod žena nakon menopauze. “Imitirajući” ulogu estrogena, izoflavoni (biljni sastojci u soji koji deluju poput oslabljenog hormona) mogu da spreče povećanje nivoa holesterola žena koje su “izašle” iz menopauze.

No, kada su u pitanju mlađe žene, u čijem se organizmu estrogen prirodno stvara, efekti soje su minimalni. Objašnjenje: estrogen održava stabilan nivo holesterola. Nakon ulaska u menopauzu, nivo estrogena u organizmu opada, a uvećava se nivo holesterola.

Iako nivo holesterola neće opadati, ako jedete soju, to ne znači da vaše srce neće “profitirati”. Soja je dobra alternativa mesu jer sadrži manje zasićenih masnih kiselina (koje povećavaju nivo holesterola u krvi). Koristite sojine zamene za meso u pljeskavicama, lazanjama i probajte tofu kao zamenu za sir.

• ŠTITI KOSTI

Ako želite da ojačate kosti, nemojte da računate na tofu i druge sojine proizvode. Američko istraživanje pokazuje da se ženama, u ranim dvadesetim godinama života, koje su godinu dana uzimale izoflavone soje (u formi dijetetskog preparata), nije uvećala gustine koštane mase ništa više nego onima koje nisu uzimale ovaj dodatak ishrani.

Rezultati u grupi starijih žena neznatno su bolji, ali nedovoljno ubedljivi da bi se izveo jasan zaključak o prednostima soje. Estrogen pospešuje rast određenih koštanih ćelija, zbog čega izoflavoni mogu više da utiču na izgradnju koštane mase među starijim ženama u čijem se organizmu više ne stvara prirodni hormon.

Naučnici kažu da su neophodne nove provere, pre nego što se donese konačan sud o tome da je isključivo konzumiranje soje dovoljno za očuvanje kostiju.

Namirnice bogate kalcijumom, kao što su mlečni proizvodi od obranog mleka, najbolji su vid zaštite kostiju za mlade žene. Ovaj mineral nije prisutan u velikim količinama u većini sojinih proizvoda, ali mleko od soje i tofu obogaćeni kalcijumom mogu da budu dobar izvor. Samo jedna čaša ovakvog mleka sadrži više od 30 odsto preporučene dnevne doze kalcijuma, koja iznosi 1.000 mg.

• REDUKUJE RIZIK OD KANCERA DOJKE

Dosadašnja naučna saznanja o efektima upotrebe soje u zrelim godinama u cilju prevencije kancera dojke pirlično su kontradiktorna. U reviziji brojnih studija o ovoj temi, naučnici ipak nisu mogli da pronađu čvrst dokaz za ovu tvrdnju.

Iako žene iz Azije čija je ishrana bogata sojom daleko ređe oboljevaju od kancera dojke u odnosu na Evropljanke i Amerikanke, naučnici smatraju da je ključna razlika u tome da Azijatkinje jedu soju od najranijeg detinjstva.

Estrogenska svojstva izoflavona mogu da izazovu promene u tkivu dojki koje smanjuju rizik od kancera. Pojedini naučnici čak veruju da konzumiranje soje u većim količinama ili uzimanje izoflavona kao dodatka ishrani može da bude štetno za žene koje su pod većim rizikom od pojave kancera.

Studije koje su rađene na životinjama pokazuju da velike doze izoflavona mogu da uzrokuju promene u tumorima dojke, koji reaguju na estrogen, a rastu u prisustvu hormona.

Dok je povremeno konzumiranje soje i sojinih proizvoda krajnje bezopasno, većina istraživača slaže se da žene pod povećanim rizikom od kancera dojke (uključujući i one koje imaju slučajeve ovog oboljenja u porodici) treba u potpunosti da izbegavaju uzimanje izoflavona kao dodatka ishrani.

• ČINI VAS PAMETNIJIM

U naučnom svetu se još uvek veća o ovom pitanju. Rezultati određenog broja istraživanja, urađenih na životinjama, pokazuju da estrogen poboljšava vezu između moždanih ćelija, podstiče memoriju i sposobnosti rešavanja problema.

Zbog toga su naučnici zaključili da estrogenska svojstva soje mogu da proizvedu slične efekte na mozak. Ipak, američki naučnici su analizirali skoro 200 studija o efektima soje i nisu otkrili veći pozitivan uticaj na moždane funkcije. I pored obeshrabrujućih rezultata, potrebno je da se izvrši još dosta istraživanja ove oblasti pre nego što se donese konačan zaključak o vezi soje i mozga.

Ako zaista želite da podstaknete moždane funkcije, odvojte dovoljno vremena za san i fizičke aktivnosti. Ono što nauka pouzdano zna jeste da je odrasloj osobi neophodno sedam sati noćnog sna i česti odlasci na rekreaciju da bi očuvala oštrinu uma.

Savet + Najzdraviji izvori soje

Samo zato što nije lek koji leči sve, ne znači da soja nije korisna. Ova biljka nije samo dobar izvor proteina, već je bogata biljnim vlaknima, vitaminima B kompleksa i antioksidansima. Probajte:

• Sojino zrno
• Cerealije sa sojom
• Mleko od soje
• Tofu
• Jogurt od soje
• Sojini burgeri

Ulje divljeg origana protiv bakterija i gljivica

Ulje divljeg origana je jako učinkovito protiv parazita, bakterija, virusa i gljivica. Radi se o pravo prirodnom lijeku koji će vam pomoći da se oslobodite spomenutih napasnika iz organizma.

Ulje divljeg origana dobivamo posebnim postupkom destilacije, kako bi se sačuvala njegova ljekovita svojstva.

Origano je samonikla ljekovita biljka, mediteranskog porekla. Biljka je poznata i kao vranilova trava, vranilovka i mravinac.Odmah da napomenemo kako se ovdje spominje divlji origano, a to nije biljka koju koristimo u kuhinji kao začin. Poznate su mnoge različite vrste origana i to njih preko 40. Najkvalitetnije ulje je ono koje se dobije od vrste Origanum Minutiflorum, jer to ulje sadrži najviše karvakrola. Karvakol je tvar koja nam je potrebna u borbi protiv virusa, bakterija, gljivica i parazita u tijelu.

Malo o ljekovitom ulju divljeg origana

Naime, divlji origano se još u dalekoj prošlosti koristio kao antiseptik. Ova biljka u sebi ima značajan sadržaj flavonida i fenolnih kiselina, te zato djeluje antioksidacijski. Tradicionalno se i danas koristi u nekim zemljama, u obliku čaja, za liječenje upaljenog grla te kod stomačnih i respiratornih tegoba.

Prema nekim izvorima i ulje od divljeg origana ima ljekovita svojstva. To ulje djeluje protiv parazita, bakterija, virusa i gljivica. Ulje divljeg origana čisti organizam i podiže imunitet kod čovjeka, pa tako preventivno djeluje protiv mnogih drugih bolesti. Spomenuli smo već kako divlji origano sadrži karvakol koji djeluje protiv mikroorganizama. Proizvedeno ulje ove biljke se također koristi za jačanje imuniteta, kao i za bolji rad probave i respiratornog trakta, baš radi načina pripreme ulja tako daono u sebi i dalje sadrži znatne količine karvakola. Origano ulje se može uzimati oralno, ali i nanositi na kožu kod dermatitisa, ekcema ili akni. Izvana se ovo ljekovito ulje koristi i kod gljivica na noktima.

Još uvijek se rade istraživanja, ali ima nekih naznaka da ulje divljeg origana može pomoći i kao dopuna kod terapije protiv raka. Smatra se da karvakol djeluje i na stanice raka, da ih uništava.

Oprez prilikom korištenja ulja divljeg origana – Različiti su proizvođači origano ulja, a ni cijena uvijek nije ista. Čisto ulje je dosta jako, a neki ga i miješaju sa drugim uljima, posebno sa maslinovim ili kokosovim. Svakako se treba pridržavati uputa za upotrebu, i ne treba pretjerivati sa uljem. Origano ulje ne treba držati u domašaju djece. Ovo ulje nije za srčane bolesnike i osobe sa povišenim krvnim tlakom. Ne treba da ga koriste trudnice i dojilje, a ni osobe koje pate od nedostatka željeza u krvi, jer aktivna supstanca karvakol umanjuje sposobnost apsorpcije željeza.

Kako liječiti hipotireoidizam?

Tiroidni hormoni reguliraju stanični metabolizam u organizmu. Stoga nedostatak ovih hormona, stanje koje se naziva hipotireoidizam, može imati velike posljedice.

Simptomi ove bolesti obuhvaćaju letargiju, depresiju, glavobolje, nisku tjelesnu temperaturu, neuobičajenu preosjetljivost na hladnoću, smanjen libido, teškoće oko mršavljenja, suhu kožu, bolne menstruacije, spore reflekse, gušavost i česte infekcije.

Obično s porastom razine TSH raste i razina tiroidnih hormona u organizmu, kako bi se uspostavila ravnoteža. Kad se poremeti razina tiroksina, hipofiza izlučuje veće količine TSH, u uzaludnom naporu da uravnoteži stanje. Ako vam štitna žlijezda ne radi kako treba, morate od liječnika zatražiti pravu dijagnozu i potrebne lijekove.Hipotireoidizam varira u intenzitetu, od vrlo blagih i gotovo neprimjetnih simptoma, do teškog, po život opasnog stanja, koje se naziva miksedem. Mnoge takozvane alergijske bolesti mogu zapravo biti posljedica poremećaja rada štitne žlijezde. Štitna žlijezda nalazi se u vratu, odmah iza Adamove jabučice. Izlučivanje njezinih hormona ovisi o tri stvari: prisustvu minerala joda, zdravlju same žlijezde i količini tireostimulin hormona (TSH), koji cirkuliraju organizmom, TSH izlučuje hipofiza, koja se nalazi u središnjem dijelu mozga.

Ljekovito bilje ne preporučujemo kao osnovni način liječenja bolesti štitne žlijezde. Međutim, prirodni lijekovi mogu biti korisna nadopuna sintetičkim lijekovima. Uz lijek koji vam je preporučio vaš liječnik, možda ćete poželjeti razmisliti i o nekoliko prirodnih lijekova. Biljke koje u tom smislu stavljamo na prvo mjestu su vučja noga i druge srodne biljke iz porodice Lycopus, matičnjak i sporiš (Verbena). Ove iste biljke pomažu i kod Bazedovljeve bolesti, kod koje je razina tiroidnih hormona povišena, jer se čini da imaju sposobnost normalizacije razine tih hormona, bez obzira je li njihova razina previsoka ili preniska.

Sirištara (Gentiana officinalis). Biljni farmakolog dr. Daniel Mowrey, tvrdi da sirištara “sadrži gorke tvari za koje se zna da normaliziraju rad štitne žlijezde”. On sirištaru predlaže kao glavni sastojak njegove tiroidne formule, koja sadrži mješavinu sirištare, ljute paprike i mjehurastog bračića.

Mjehurasti bračić (Fucus vesiculosis). Bračić jc bogat jodom, ključnim mineralom kojim organizam mora raspolagati kako bi mogao proizvoditi tiroidne hormone. Urolog dr. James Balch i njegova supruga Phyllis, ovlašteni nutricionistički savjetnik, preporučuju ovu morsku algu.

Uključivanje bračića u svakodnevnu ishranu sigurno ne može štetiti. S njegovim prahom možete začiniti jelo. Također ga možete malo dodati u juhu, ili otići u neki japanski restoran i naručiti suši, povrće ili sirovu ribu i ružu, gdje ta jela pripremaju s bračićem.

Gorušica (Brassica nigra, Sinapis alba i druge). Pored visokog sadržaja joda, tiroidni hormoni sadrže kemikaliju tirozin. Evo još nekoliko namirnica koje sadrže tirozin, poredanih od bogatijih prema dolje: baršunasti grah, rogač, azijske mahune (Psophocarpus tetragonolobus), izdanci graha, vučji bob, soja, zob, kikiriki, špinat, potočarka, sjeme sezama, američki bijeli orah, drobnjak (Allium schoenoprasum), bob, pepeljuga (Chenopodium album), loboda (Chenopodium ambrosioides), sjemenke bundeve i kupus.

Pored joda iz bračića, tirozin iz bilo koje od ovih biljaka može pridonijeti povećanju tiroidnog hormona tiroksina.

Povrtnica ili crna rotkva (Raphanus sativus). Po riječima zdravstvenog antropologa dra. Johna Heinermana, povrtnica se u Rusiji već godinama koristi za liječenje obje vrste problema s štitnjačom. Ruski su znanstvenici otkrili da rafanin, kemikalija koja se nalazi u povrtnici, održava tiroidne hormone u ravnoteži. Dovoljne količine rafanina u krvi omogućuju normalno izlučivanje hormona štitne žlijezde.

Pljuskavica (Hypericumperforatum). Ova ljekovita biljka sprječava monoaminsku oksidazu (MAO). Depresija je uobičajeni simptom hipotireoidizma, a MAO inhibitori mogu popraviti raspoloženje. Iako ova biljka djeluje samo na uobičajene simptome hipotireoidizma, a ne na samu bolest, može pomoći ako patite od depresije. Ljudi koji redovito uzimaju MAO inhibitore ili koriste ljekovite biljke koje ih sadrže, moraju izbjegavati neke namirnice poput alkoholnih pića, dimljene i ukiseljene namirnice te neke lijekove, uključujući lijekove protiv prehlade i peludne groznice, amfetamine, narkotike, triptofan i tirozin. Pljuskavicu ne smiju uzimati trudnice, a oni koji to čine trebali bi izbjegavati previše veliko izlaganje suncu, jer ova ljekovita biljka može utjecati na povećanu osjetljivost kože na sunce.

Orah (Jiiglans, različite vrste). U turskoj narodnoj medicini orasi se koriste kao lijek za različite probleme sa žlijezdama, uključujući one sa štitnjačom. Jedna je studija pokazala da svježi sok od zelenih oraha udvostručuje razinu tiroksina. Sok od kuhanih zelenih oraha (treba ih kuhati oko 20 minuta) utjecao je na povećanje razine tiroksina za najmanje 30 postotaka. Možda ćete taj korisni učinak oraha željeti iskoristiti tako što ćete ih jednostavno jesti u velikim količinama, a možete koristiti i ulje oraha, kao aromatični dodatak preljevima za salate. Međutim, čini se da najveći učinak imaju zelene ljuske, iako one nisu previše ukusne.

Kako liječiti infekcije mjehura?

Vjerojatno želite odmah doznati pomaže li doista sok od brusnice u sprječavanju infekcija mjehura. Odgovor je jednostavan – da, postoje razlozi za vjerovanje da pomaže.

A postoji i nekoliko drugih biljnih lijekova koji također mogu pomoći.

Kod infekcije mjehura, urin može imati jak miris i sadržavati tragove krvi. Ukoliko se kod vas pojavi bilo koji od tih simptoma, trebali biste se odmah obratiti liječniku. Otprilike 80 posto infekcija mjehura izazivaju bakterije iz analnog područja, prije svega Escherichia coli, mikroorganizmom koji prebiva u probavnom traktu. Kod muškaraca se infekcija mjehura posebno može razviti ako imaju uvećanu prostatu, ali ova bolest ipak uglavnom napada žene. Žene imaju znatno kraću uretru, odnosno mokraćnu cijev od muškaraca, pa tako E. coli mnogo lakše dospije do mjehura.Infekcija mjehura, poznata i kao cistitis ili infekcija mokraćnog trakta (IMT), bakterijska je infekcija koja izaziva bolno mokrenje i osjećaj da se mjehur nikad ne prazni do kraja. Ona može izazvati i temperaturu i bol u križima.

Infekcija mjehura javlja se kod približno 20 posto žena, i u mnogo slučajeva se radi o kroničnim, ponovljenim infekcijama. Kod više od 20 posto žena koje dobiju infekciju mjehura, ona se ponavlja tri ili više puta godišnje.

Infekcije urinotrakta u klasičnoj se medicini liječe antibioticima. Međutim, vrlo često su prirodne metode liječenja jednako tako učinkovite.

Brusnica (Vacciniuin mtisidaea) i američka brusnica (Vaccinium macrocarpon). Ove dvije voćke osobito su cijenjene kao prirodni lijek. Već dugo narodni liječnici tvrde da one mogu biti od velike pomoći. Studija objavljena u časopisu Journal of American Medical Association pokazala je da određeni sastojci iz soka od brusnice sprječavaju prianjanje bakterija za zidove mjehura. A ukoliko se one ne mogu priljubiti uz zidove mjehura, neće moći niti izazvati infekciju. I europska i američka brusnica sadrže arbutin, kemikaliju koja je istodobno i antibiotik i diuretik, i koja pomaže u oslobađanju viška vode iz organizma. U još jednom ispitivanju, u kojem je analizirano sedam vrsta sokova, sokovi od obje vrste brusnica uspjeli su neutralizirati sposobnost prianjanja E. coli za zidove mjehura, dok se to sokom od grejpfruta, guave, mangoa, naranče i ananasa nije uspjelo postići. Jedini problem kod soka od brusnice jest što ga morate piti u velikim količinama. Naturopati za liječenje IMT preporučuju ispijanje pet litara toga soka dnevno. Sok je prirodno gorak i da bi ga se moglo piti, treba ga zasladiti, a to znači da je visoko kaloričan. Ukoliko se odlučite koristiti ga, tome morate prilagoditi cjelokupnu prehranu.

Jogurt. Iako se ne radi o ljekovitoj biljci, nećemo ga zaboraviti spomenuti. Radi se o previše dobrom prirodnom lijeku da bih ga isključili iz ove priče. Istraživanja pokazuju da aktivne bakterijske kulture u jogurtu pomažu u sprječavanju kako infekcija mjehura, tako i kvasnih infekcija. Varka je, naravno, u tome da jedete onaj jogurt u kojem postoje žive kulture, recimo acidofil ili kefir. Ako su one prisutne, to će biti naglašeno na pakiranju. A što mislite o jogurtu pomiješanom sa sokom od brusnice, kao zdravom doručku za borbu protiv infekcije?

Peršin (Petroselinum crispum) i drugo povrće. Iza europske i američke brusnice, za infekcije mjehura najčešće se preporučuju sokovi od mrkve, celera, krastavca i peršina. Posebno peršin ima dugu povijest upotrebe kod problema s mjehurom, što ne treba čuditi. Istraživanja pokazuju daje peršin diuretik, koji potiče pražnjenje mjehura.

Medvjetka (Arctostaphylos uvaursi). Kod daljnjih prijedloga za sprječavanje i liječenje infekcije mjehura, pozvat ćemo se na dr. Varroa Tyiera, rektora i umirovljenog profesora farmakognozije, farmacije prirodnih proizvoda, na sveučilištu Purdue u West Lafayetteu, Indiana. U svojoj odličnoj knjizi Ljekovito bilje po izboru, dr. Tyler se poziva na preporuke njemačke Komisije E, stručnog tijela njemačke vlade za ljekovito bilje. Na vrhu popisa dr. Tyiera nalazi se medvjetka, bliski srodnik brusnice, koja sadrži značajne količine arbutina, prirodnog diuretika i antibiotika. Nazvavši medvjetku ‘najučinkovitijom protubakterijskom biljkom za infekcije urinarnog trakta’, dr. Tyler citira preporuku Komisije E za liječenje infekcije mjehura uzmite deset grama dnevno. Ta količina medvjetke sadrži negdje između 400 do 700 miligrama arbutina. Najjače protubakterijsko djelovanje nastupa tri do četiri sata nakon uzimanja ove biljke.

Breza (Betula, različite vrste). Komisija E listove breze preporučuje kao vrijedan diuretik u liječenju infekcija bubrega i urinarnog trakta. Kemikalije stručnog naziva flavonoidi, većinom hiperosid i kercetin, očigledno su za to najviše zaslužne. Ako možete doći do tinkture lista breze. Komisija E preporučuje uzimanje dva do tri grama nekoliko puta dnevno. Ukoliko negdje u vašoj blizini raste breza, tinkturu možete pripraviti sami, tako što ćete dvije žličice kore dodati na šalicu votke i pustiti da počiva nekoliko dana.

Barozma (Agathosma betulina). Barozma je već mnogo godina jedan od omiljenijih narodnih lijekova protiv upale i infekcije bubrega i urinarnog trakta. Čudno, ali Komisija E je ne preporučuje. Drugi izvori su pozitivniji i tvrde da se barozma može koristiti kao antiseptik i diuretik kod blažih slučajeva IMT-a.

Pirika (Agropyron repens ili Elymus repens). Preporuka za upotrebu pirike u liječenju upale urinarnog trakta također dolazi od Komisije E. Pored toga, ova je ljekovita biljka diuretik s dugom tradicijom narodnog lijeka za liječenje kamena u bubregu i mjehuru. Taj vrlo česti travnati korov rasprostranjen je po gotovo cijeloj sjevernoj hemisferi.

Maslačak (Taraxacum officinale). Korijen maslačka vrlo je snažan diuretik. Diuretici ne liječe infekcije mjehura, ali pomažu u njegovu pražnjenju kod kojeg se, uz mokraću, iz organizma odstranjuje i dio bakterija. Dugotrajno kliničko iskustvo ukazuje da se na taj način učinkovito liječi infekcija mjehura. Zastoje maslačak tako snažan diuretik? Znanstvenici nisu posve sigurni. Čini se da u tome glavnu ulogu igraju dvije skupine kemikalija pronađene u toj biljci, eudesmanolidi i germakranolidi. Tom diuretičkom učinku možda pridonosi i kalij, kojega u maslačku ima dosta.

Rudbekija (Echinacea, različite vrste). Rudbekija je sredstvo za jačanje imunološkog sustava. Stoga njezino uzimanje, skupa s antibioticima, može biti dobar način liječenja MTI-a. Ako pritom želite koristiti i biljni antibiotik, kušajte kanadski zlatni korijen (Hydrastis canadensis). Tinkture rudbekije i zlatnog korijena možete koristiti zajedno ili odvojeno. Uzimajte jednu ili dvije pune kapaljke, otprilike jednu čajnu žličicu, svake od njih, dva ili tri puta dnevno. Iako rudbekija može izazvati peckanje ili utrnuće jezika, ta je pojava potpuno bezopasna.

Upoznajte najbolji prirodni lijek za prostatu na svijetu

Zbog jako velikog utjecaja medicine u svijetu, ova biljka je pala u zaborav, no nakon ovog članka ćete sigurno potražiti ovu biljku u prirodni ili obližnjoj biljnoj ljekarni.

Gotovo svaki muškarac stariji od 45 godina susreo se s nekim problemom prostate.

Priroda se, kao i obično, pobrinula za lijek, a to je trava pod nazivom vrbovica ili svilovina, poznata u svijetu pod latinskim imenom Epilobium parviflorum.Tegobe prostate mogu biti različite, no bez brige jer napitak koji vam predstavljamo liječi ih sve.

Zbog lošeg utjecaja medicine ova biljka je pala u zaborav, no možete ju pronaći u prirodi ili u biljnim ljekarnama.

Za pripremu čaja koji liječi probleme prostate potrebna vam je jedna žličica osušene ili svježe biljke koju prokuhate u 2 dcl vrele vode. Ostavite tako namočenu biljku pet do deset minuta, a zatim ju izvadite, a čaj popijte.

Čaj se pije dva puta na dan, i to ujutro na tašte i navečer pred spavanje. Ovaj ljekoviti čaj pijte koliko je potrebno, ali najmanje nekoliko tjedana. Prve znakove poboljšanja možete očekivati ubrzo.

Čaj koji spominjemo će uspješno izliječiti brojne upale prostate i mokraćnog mjehura, probleme s mokrenjem uzrokovane prostatom, krvarenja u mokraći, tegobe i bolove u prostati i mjehuru ali i bubrezima. Također, dobar je lijek za rak prostate i rak mokraćnog mjehura.

Zanimljivo je napomenuti da se vrbovica kao čaj i najbolji lijek za prostatu spominje na svim kontinentima, kulturama i jezicima što dovoljno govori o njenoj univerzalnoj prepoznatljivosti i uspjehu.

Čaj od gospine trave uklanja simptome PMS-a

Čaj od gospine trave umirujuće djeluje na živčan sustav, održava razinu serotonina normalnom, liječi poremećaje spavanja te uklanja umor.

Pored spomenutog čaj od ove ljekovite biljke jako dobro uklanja i tugu, bezvoljnost kao i melankoliju.

Ukratko, gospina trava je dobra protiv svih ženskih bolesti, uklanja menstrualne grčeve, liječi anemiju i još mnogo toga. Može se davati djevojčicama u pubertetu kako bi im pomogla u pravilnom razvoju spolnih organa.Budući da djeluje na hormone, odlična je za uklanjanje simptoma PMS-a i menopauze, a posebno je dobar protiv čestih promjena raspoloženja.

Kako pripremiti čaj od gospine trave? Uzmite veliku žlicu gospine trave i prelijte s 2.5 dl kipuće vode, poklopite i pustite da odstoji 10-15 minuta, procijedite te pijte tri puta na dan.

Važna napomena: Čaj treba piti 6-8 tjedana bez prestanaka i onda napraviti pauzu od 3 tjedna, nakon čega se ponovno može piti. Rezultati su vidljivi nakon nekoliko tjedana. Dok ste pod terapijom, ne izlažite se suncu jer je biljka fototoksična, što znači da može izazvati stvaranje pigmentacijskih mrlja na koži. Također, gospina trava poništava djelovanje kontracepcijskih pilula.

Malo detalja o ovoj biljaci – Gospina trava (Hypericum perforatum) dražesna je biljka žarko žutih cvjetova koja je ime dobila po grčkom bogu Sunca Hiperionu. Mnogi narodi upotrebljavali su je u obredima kojima su slavili solsticij. Jako je ljekovita i bere se kad je sunce najsnažnije. U modernoj medicini se ova biljka jako puno spominje jer je uočeno njezino snažno antidepresivno djelovanje. Znanstvenici tvrde da je za tretiranje depresije djelotvorna kao Prozac, samo bez nuspojava.

Kako liječiti čir na želucu i dvanaesniku?

Tehnički, čir je bilo koja povreda tkiva. Ali, kad ljudi tvrde da imaju čir, gotovo uvijek misle na unutrašnju ranu na sluznici želuca ili na dvanaesniku, predvorju tankog crijeva, odmah ispod želuca.

Ta vrsta čireva naziva se peptičnim, jer se javljaju na mjestima gdje su izloženi enzimu probave pepsinu.

Stres doista može utjecati na pojavu čira, ali danas znamo daje njegov stvarni uzročnik infekcija izazvana bakterijom, Helicobacter pylori, ili drugog imena Campylobacter pylori.Ne tako davno, znanstvenici su smatrali da je glavni uzročnik pojave čira stres.

Samo prisustvo H. pylori bakterije u organizmu ne znači da ćete dobiti čir. Međutim, dokazano je daje više od 75% ljudi s čirom inficirano tom bakterijom.

Napisati ćemo u nastavku koje su to ljekovite biljke koje vam mogu pomoći, kako se koriste i zbog čega imaju tako dobro djelovanje protiv čira.

Prirodni lijekovi za liječenje čira na želucu i dvanaesniku

Danas liječnici čireve izazvane bakterijom H. pylori uglavnom liječe kombinacijom antibiotika i bizmuta (Pepto-Bismol) ili sličnim lijekovima. Pored toga, mogli biste iskušati i brojne biljne pristupe.

Voćni koktel protiv čira

Svi sastojci ovog ukusnog dijetalnog deserta sadrže značajne količine spojeva koji smirujuće djeluju na želudac. Vjerojatno ćete teško moći u ovom slasnom jelu prepoznati moćan i učinkovit lijek, ali upravo je tako.

Banane, ananas, borovnice, mljeveni cimet, mljeveni klinčić, mljeveni đumbir i med (po želji).

Isjeckajte banane i ananas, količina i međusobni omjeri sastojaka zavisit će od toga za koji broj ljudi priređujete voćnu salatu i koje voće najviše volite. Stavite ih u zdjelu za posluživanje i dodajte borovnice. Začinite cimetom, klinčićem i đumbirom, pritom nemojte štedjeti, i zasladite medom, ako ste ga odlučili upotrijebiti. Ako želite, možete pripraviti i napitak protiv čira, koji ćete piti između obroka, tako što ćete pomiješati sok od borovnice i ananasa, bananu i prije spomenute začine. Kod serviranja, svaku čašu ukrasite grančicom obične metvice.

Đumbir (Zingiber officinale). Što mislite o ušećerenom đumbiru, kao biljnoj zamjeni za cimetidin (Tagamet), ranitidin (Zantac) i famotidin (Pepcid)? U najmanju ruku otkrit ćete daje mnogo ukusniji! Đumbir je čuven po svojem protuupalnom djelovanju, ali je mnogo manje poznat kao sredstvo za liječenje čira. Đumbir, zapravo, sadrži jedanaest spojeva koji su dokazano učinkoviti u liječenju čireva. Već ijedan zalogaj sadrži ih dovoljno, ali trebate znati koliko kemikalija zapravo može biti koncentrirano samo u tom jednom, skromnom začinu. Evo ih, pobrojanih od onih s najvećim prema onima s najnižim postotkom: 6-shogaol, 6-gingerol, 8-shogaol, 8-gingerol, 10-gingerol, ar-kurkumin, beta-bizalen, 6-gingediol, beta-kifelandrin, 6-gingerdion i 6-paradol. Prema Paulu Schulicku, travaru iz Nove Engleske i autoru knjige Đumbir: obični začin i čudesni lijek, konzumiranje medom zaslađenog đumbira vrlo je ukusan lijek protiv čira na želucu i dvanaesniku. On naglašava daje ta kombinacija meda i đumbira posebno učinkovita. Pored protubakterijskih spojeva koji se nalaze u đumbiru, i med ima protubakterijsko djelovanje, pa oni pomiješani stvaraju sinergičke učinke. Đumbir je ključni sastojak mojeg voćnog koktela za liječenje čira.

Narodna je mudrost ponovno pobijedila

Stari travar, pokojni A. L. “Tommie” Bass, koji je imao malu farmu ljekovitog bilja u okolici Leesburga, u Alabami, postao je glavni lik knjige Biljna medicina: prošlost i budućnost, što su je 1989. godine objavili John K. Crellin i Jane Philpott. U toj knjizi Crellin i Philpott analiziraju preko 300 ljekovitih biljaka koje je Tommie godinama preporučivao. Za svaku biljku, autori su naveli Tommieve upute i prijedloge, a zatim to rastumačili u svjetlu farmakoloških istraživanja. Jedna od ljekovitih biljki koje je Tommie preporučivao za liječenje čira bio je inače malo poznat žuti korijen (Xsanthorrhiza simplicissima), koji sadrži neke kemikalije koje nalazimo i u kanadskom zlatnom korijenu (Hydrastis canadensis).

Evo što je Tommie o njemu govorio: “Ljudi koji pate od čira danas ga uzimaju više od bilo čega drugoga što nam je poznato. Pomoću žutog korijena pomogao sam mnogima koji su imali čir. Vraćali su se da mi zahvale i nudili mi novac. Ali ja to ne radim zbog zarade. Ovime se bavim samo da bih pomogao ljudima. A žuti korijen može pomoći ljudima, više od onog čuvenog lijeka Tagameta. Svi koji kušaju žuti korijen, odbacuju daljnju upotrebu Tagameta.”

Zapravo, o učinkovitosti berberina u liječenju čira postoje potvrdni izvještaji. Komentar Crellina i Philpottove napisan je prije nego se otkrilo da u većini slučajeva pojavu čira izazivaju bakterijske infekcije. Žuti korijen je moćan antibiotik, a berberin ima protu bakterijsko djelovanje čak i u vrlo malim koncentracijama, što znači da nekoliko žlica tinkture žutog korijena dnevno može vrlo dobro liječiti čir, baš kao što je Tommie tvrdio. Ovu priču spominjemo samo kao još jedan dokaz o tome kako se narodna mudrost u pogledu liječenja ljekovitim biljem često pokazuje znanstveno vrijednom.

Sladić (Glycyrrhiza glabra). Sladić sadrži nekoliko spojeva učinkovitih u liječenju čira, uključujući i glicirizinsku kiselinu. Sladić i njegovi ekstrakti sigurni su za normalnu upotrebu u umjerenim količinama, do otprilike tri šalice čaja dnevno. Ali, dugotrajna upotreba, svakodnevno konzumiranje u razdoblju dužem od šest tjedana, ili uzimanje prekomjernih količina, mogu izazvati neželjene posljedice, poput glavobolje, letargije, nakupljanja natrija i vode u organizmu, prekomjernog gubitka kalija i povišenja krvnog tlaka.

Međutim, ti prateći učinci mogu se u velikoj mjeri ukloniti upotrebom blagog pripravka od iste biljke, zvanog deglicirizirani sladić (DGS). Jedna pouzdana studija pokazuje daje DGS bio je podjednako učinkovit u liječenju čira kao i najnovija klasa farmaceutskih lijekova iste namjene, poznatih kao histamin, blokirajuća sredstva. Čini se da DGS djeluje i na zaštiti sluznice probavnog trakta od neželjenih učinaka uzimanja aspirina, koji izazivaju stvaranje čira. Komercijalni preparati na osnovi sladića, koji sadrže DGS, mogu se nabaviti u prodavaonicama zdrave hrane ili biljnim ljekarnama. Ako imate čir, oni predstavljaju najbolji način liječenja sladićem ali, jasno, gubitak glicirizina djelomično smanjuje iscjeliteljsku moć ove ljekovite biljke. Ako želite sladić povremeno uzimati kao preventivno sredstvo protiv pojave čira, možete poduzeti sljedeće. Kad kuhate neki drugi biljni čaj, dodajte malo sladića. Od samog sladića dobiva se slatki čaj ugodna ukusa, a kad se dodaje drugim čajevima, može poslužiti kao sredstvo za zaslađivanje.

Žuti korijen (Xanthorrhiza simplicissima). Ako se može vjerovati iskustvu pokojnog travara iz Alabame Tommiea Bassa ovu ljekovitu biljku vrijedi iskušati. Žuti korijen je antibiotik koji bi trebao pomoći u nadziranju štetnog djelovanja bakterije H. pylori. Ipak, ako već uzimate antibiotike, nemojte pristupiti ovoj zamjeni prije nego se posavjetujete s liječnikom. Izostanak liječenja virusa H. pylori povezan je i s nastankom raka želuca, stoga to stanje morate ozbiljno shvatiti.

Banana (Musa paradisiaca). Banane su stari narodni lijek za mnoge gastrointestinalne smetnje, jer djeluju smirujuće na probavni trakt. Opiti s laboratorijskim životinjama sugeriraju da su banane učinkovite i u liječenju čira. Jedan je istraživač zabilježio ‘banane mogu biti još jedan koristan dodatak poznatim namirnicama koje već imaju veliki ugled u liječenju čira, poput sirovog divljeg kupusa, zelenog čaja, bijelog luka i različitih mahunarki’.

Divlji kupus ili raštika (Brassica oleracea). Sok sirovog divljeg kupusa u narodu je slavljeni lijek za čireve. Divlji kupus i od njega pripravljen sok sadrže značajne količine dvaju spojeva učinkovitih u liječenju čira, glutamina i S-metilmetionina. U ispitivanjima aktivnog spoja glutamina, pokazalo se da su dnevne doze od 1.600 miligrama isto tako učinkovite u liječenju čira kao i konvencionalni antacidi. Narodni recept za liječenje čireva preporučuje ispijanje litre soka sirovog divljeg kupusa dnevno.

Vrtni neven (Calendula officinalis). Neven ima protubakterijsko i protuvirusno djelovanje, te utječe na jačanje imunološkog sustava. Neven se dokazao i kao sredstvo koje ublažava kroničnu upalu želuca, gastritis, stanje koje je povezano s pojavom čira. Klinička ispitivanja u Europi navode na zaključak da ova biljka može biti djelotvorna i u liječenju čira. Možete pripraviti čaj od osušene biljke ili koristiti njezinu tinkturu. Čaj je posebno dobar ako mu se doda matičnjaka i limuna. Ako imate čir, konzumiranje alkohola treba u potpunosti izbjegavati. Finski istraživači otkrili su da zloupotreba alkohola za 500 posto povećava rizik od infekcije bakterijom H. pylori. Ako ste alergični na pelud, možda je bolje da izbjegavate upotrebu ove biljke, jer ljudi koji su alergični na ambroziju mogu reagirati i na neven. Ako vam uzimanje nevena izaziva reakciju, svrbež ili bilo kakvu drugu nelagodnost, prestanite ga koristiti.

Kamilica (Matricaria recutita). Nekoliko travara, zajedno sa dr. Rudolf Fritz Weissom, autorom knjige Biljna medicina, čaj od kamilice preporučuju za čireve. On piše da je za čir na želucu “kamilica odličan lijek. Nema primjerenijeg lijeka, uključujući i sve sintetičke proizvode”. Široko korištena u Europi kao pomoć kod probavnih smetnji, kamilica je prikladna za liječenje većine bolesti probavnog sustava, uključujući čireve. To je stoga što su kod nje sjedinjena protuupalna, antiseptična, antispazmodička i svojstva za smirivanje želuca.

Bijeli luk (Allium sativum). Bijeli luk je moćan antibiotik širokog spektra. Paul Bergner, urednik časopisa Liječenje ljekovitim biljem, tvrdi kako bi oni koji su nepovjerljivi prema farmaceutskim antibioticima za liječenje čira, mogli iskušati terapiju bijelim lukom. U tu svrhu, trebalo bi konzumirati devet sirovih češanja dnevno. Bijeli luk možete i isjeckati i dodati ga u bilo koju hranu koja će ga učiniti ukusnim, primjerice u sok od mrkve. Recimo, kušajte pomiješati dva sirova češnja bijelog luka s jednom mrkvom. To je bezbolan način za unos nekoliko češanja bijelog luka. Također, možete kušati na brzinu pripremiti pikantnu hladnu juhu od povrća, prepunu bijelog luka i crvene (ljute) paprike.

Sirištara (Gentiana lutea). Ova biljka pripada većem broju gorkih biljaka iz iste porodice, koje se tradicionalno koriste za bolju probavu. Njemačka Komisija E izvješćuje da gorki spojevi u sirištari potiču lučenje pljuvačke i želudačnih sokova. Istraživanja s laboratorijskim životinjama sugeriraju da bi sirištara mogla dobro djelovati i u liječenju čira. Biljni farmakolog dr. Daniel Mowrey, za liječenje čira preporučuje upotrebu sirištare pomiješane s đumbirom, zlatnim kanadskim korijenom i korijenom sladića.

Ananas (Ananas comosus). Poput divljeg kupusa, ananas je u dobroj mjeri bogat glutaminom, spojem čija je učinkovitost u liječenju čira eksperimentalno dokazana. Ananas sadrži i bromelain, opće prihvaćeno sredstvo za popravljanje probave.

Crvena (ljuta) paprika (Capsicum, različite vrste). Mnogi Amerikanci vjeruju da ljuti začini izazivaju pojavu čira. To nije točno. Istina je da oni čak mogu i zaštititi sluznicu želuca i dvanaesnika od čireva. Dokazano je da kapsaicin, spoj koji paprici daje ljutinu, uklanja čireve kod laboratorijskih životinja, izazvane davanjem velikih doza aspirina.

Borovnica (Vaccinium, različite vrste). Ovo voće sadrži spojeve poznate pod nazivom antocijanidi. U pokusima s laboratorijskim životinjama, pokazalo se da ti spojevi pružaju značajnu zaštitu protiv čireva. Oni potiču izlučivanje sluzi koja štiti sluznicu želuca od kiselina prisutnih u probavnom traktu.

Končara (Filipendula ulmaria). Končara je vrsta biljnog aspirina. Aspirin u velikim dozama izaziva čireve, stoga je pomalo čudno preporučiti je za liječenje čira. Međutim, mnogi istaknuti travari to čine, a među njima i britanski travar David Hoffmann, autor nekoliko dobrih knjiga o ljekovitom bilju, među kojima i Priručnika o ljekovitom bilju. Aktivni spojevi u končari su salicilati, a aspirin, s druge strane, nije ništa drugo do salicilat. Hoffmann tvrdi da, dok čisti salicilati doista uzrokuju pojavu čira, cijela končara pomaže u sprječavanju i liječenju čira, usprkos svojem salicilatnom sadržaju. Učinkovitost ove biljke u liječenju čira stvaraju ostali kemijski spojevi u končari, među kojima su tanini, fenolni glikozidi i eterično ulje. Hoffmann je uvjeren daje končara jedna od najboljih digestivnih biljaka i preporučuje je za čireve i žgaravicu.

Kineska rabarbara (Rheum officinale). U jednoj kineskoj studiji, u kojoj je sudjelovalo 312 osoba s problemima perforacije čira, pokazalo se daje rabarbara već nakon nekoliko dana upotrebe pomogla u poboljšanju stanja kod 90 posto sudionika. Ipak, preporučujemo da ovu biljku koristite oprezno, jer je ona i snažan laksativ. Ako dobijete proljev, smanjite količinu ili je potpuno prestanite koristiti.

Kurkuma (Curcuma longa). Ova biljka često se koristi u pripravi azijskih (posebno indijskih) jela s currvjem, mogli bi nazvati sirotinjskim lijekom za čir. U jednoj pouzdanoj studiji koju su proveli tajlandski liječnici, pokazalo se da je uzimanje pripravaka od kurkume, po jedne 250-miligramske kapsule tri puta dnevno, nakon šest tjedana tretmana djelovalo na smanjenje bolova kod oboljelih od čira otprilike upola tako dobro kao kod onih koji su koristili farmaceutske antacide. Međutim, cijena antacida osam je puta veća od kurkumine.